Kad se kaže genocid, u Srbiji, a i regionu, pomisli se na Srebrenicu. I to važi i za one koji genocid negiraju i za one koji priznaju da je izvršen tog jula 1995.
Međutim, kad se vidi predlog zakona koji jednim članom treba da osujeti i sankcioniše poricanje genocida o kome je u Skupštini Srbije u momentu nastajanja ovih redova predviđena, a pomalo i započeta rasprava, reklo bi se da on – ne misli na Srebrenicu.
I to ne zato što se odnosi na poricanje “genocida uopšte” i “kao takvog”, nego zato što zaobilazi osnov po kome masovno ubijanje u Srebrenici može da se dovede u vezu sa pomenutom najtežom kvalifikacijom takvog zločina.
Uz sve rečeno, apsurd je hteo da dobar deo srpske veoma segmentirane javnosti (poput “četničke gibanice“ sa bezuslovno 15 kora) glasnije čuje protivljenje iz Srpske radikalne stranke usvajanju ovog predloga, nego o njemu samom. I to prije nego što se razabralo šta on tačno sadrži. Potpredsjednik SRS Nemanja Šarović je, naime, to cementirao onom često ponavljanom floskulom da će radikali obarati taj zakon koji treba da pokaže “da smo mi (Srbi) genocidan narod“.
Nastavite sa čitanjem na sajtu Al Jazeere
Izvor: Al Jazeera