Stranka demokratske akcije Sandžaka zakazala je za 17. januar protestni skup pod nazivom: “Za vladavinu prava, pravnu sigurnost i jednakost pred zakonom”. Na ovaj datum lider SDA Sandžaka Sulejman Ugljanin tradicionalno podsjeća na pokušaj atentata 2009. godine u režiji tadašnjih gradskih vlasti na čelu sa SDP-om.
Prenosimo tekst objavljen u Sandžačkim novinama 21. januara 2009. godine koji govori o junaštvu mladića koji su svojim tijelima zaštitili Sulejmana Ugljanina:
Čuvši da je neko upao i oteo prostorije centrale Bošnjačke liste Adnan Ganić se, sa još pedesetak aktivista jedine zvanične političke opcije koja okuplja Bošnjake u Srbiji, našao na meti lica koja su nasilno ušla i zaposjela prostorije ove liste.
Adnan je oženjen i otac troje djece, živi zajedno sa roditeljima i radi kod krojača, a supruga mu radi u samoposluzi. Kako kaže, ne libi se da govori o ovom događaju i naglašava da je ovo što se desilo, po njegovom mišljenju, bilo pripremljeno iz, za sada nepoznatih razloga i lica, a da je, kao i svi ostali, došao da brani centralu Bošnjačke liste ne iz materijalne koristi već što vjeruje da je to dio njega, identiteta i budućnosti.
“Otišao sam tamo jer sam čuo da neka lica za koja znam da su dolazila u sukob sa zakonom ne dozvoljajvaju da se uđe u prostorije Bošnjačke liste. Dok smo još stajali ispred, više lica koja su bila unutra su nam gestikulirala i vrijeđala nas. Kada smo pokušali da uđemo počeli su na nas da bacaju razne predmete. U mojoj blizini je bio i predsjednik Ugljanin i na njega su odmah nasrnuli. Prvo su bacili stolicu, a zatim i betonsku žardinjeru. Kada je Sanel Asotić (jedan od momaka iz Ugljaninove pratnje) krenuo, na njega su bacili veliki sto koji ga je oborio na zemlju. Pomislio sam da je mrtav jer ga je teški sto pogodio u glavu. Njemu je u pomoć prišao Nermin Đekić, na koga su sa balkona bacili teški ormar koji ga je pogodio u rame ali ga nije oborio s nogu“, do detalja objašnjava 38-ogodišnji Adnan.
“Sanel i Neno su ustali i ponovo stali u zaštitu predsjednika, a ja nisam mogao da vjerujem da su ovi momci ovoliko hrabri i neustrašivi i sve ovo izdržali. Ovo je trajalo izvjesno vrijeme i to sve u prisustvu načelnika policije Duštinca koji je svo vrijeme na drugom spratu bio sa predsjednikom Stranke za Sandžak Fevzijom Murićem i licima koja su nasrtala i pucala na nas. Ta grupa koja je bila zaposjela prostorije je pobjegla na balkon bioskopa i otud sam, u trenutku kada je predsjednik Ugljanin bio u mojoj neposrednoj blizini, čuo tri pucnja. Neko mi je rekao da sam ranjen. Vidio sam krv u blizini prepona, a prijatelji su me poveli u bolnicu“, objasnio je Ganić.
Adnan naglašava da je vjernik i ističe da oni koji se ne boje Allaha boje se ljudi pa zbog toga i rade loše stvari, a oni koji se Boga boje ne boje se ljudi već ih samo poštuju ako su časni. Adnan ne krije da mu je porodica bila potresena, kako ističe: “Mmoje tri zlatne jabuke – Aida, Amina i Aiša pogotovo“, uz drhtav glas priča Adnan i kaže da je sve to iskušenje od Boga.
“Zbog toga sam ih ja pozvao i rekao im da sam dobro i da će to brzo proći“, kaže i dodaje da mu je i roditelje sa kojima živi bilo žao što ih je potresao.
“Sada se bolje osjećam ali čitav život ovo ne mogu zaboraviti. Jedino što ne mogu da razumijem – zbog čega su ovo uradili. Kakvo su dobro donijeli sebi i drugima i čemu se nadaju“, pita Adnan koji nije odbijao da o ovom slučaju govori za svaki medij, pa je čak i za beogradski Kurir dozvolio da ga slikaju jer, kaže, “mi nemamo šta da krijemo jer nismo na nikog pucali niti smo imali namjeru da bilo koga povrijedimo“. Adnan je dodao da je ovu istinu spreman svakom da ispriča i da je istina dio ljudskog dostojanstva.
Izvor: Sandžačke novine / broj 50 (nova serija) / 21. januar 2009. godine