Humanost je dar od Boga i ne može da se kupi niti da se proda, ističe poznati humanitarac iz Novog Pazara Hidajet Hido Muratović, koji tri decenije pomaže zaboravljenim i siromašnim ljudima.
Humanost je dar od Boga i ne može da se kupi niti da se proda, ističe poznati humanitarac iz Novog Pazara Hidajet Hido Muratović, koji tri decenije pomaže zaboravljenim i siromašnim ljudima. Po povratku sa služenja vojnog roka osamdesetih godina prošlog vijeka, kada je po Pešteru, Goliji i Rogozni otkupljivao stare ćilime, susretao se sa ljudima zaboravljenima od strane države i ostavljenim od svojih najmilijih.
Saosjećao je sa njima i desetak godina je, kako priča, od svoje zarade odvajao za te zaboravljene duše. Kada su se mediji zainteresovali i prenijeli svijetu priču o Hidi humanitarcu, dobri ljudi su se sve više nesebično pomoć slali, i dalje šalju preko njega. Iz gotovo svih krajeva svijeta ovom humanisti pristižu razne donacije za ostavljene, nevoljnike, siromašne, djecu bez roditelja, samce, bolesne, ugrožene…
Tokom tri decenije humanitarnog rada dobitnik je raznih nagrada i priznanja za humanost. Radio je razne stvari. Osiguravao pomoć u vidu novca, hrane, odjeće, namještaja, izgradnje kuća za ostavljene i siromašne, sahranjivao je i umrle, i kako ističe, “bio i hodža i pop”.
“Želim da kod ljudi probudim dobrotu koja se negdje izgubila. Volim ljudima da pomognem i imam podršku ljudi širom svijeta”, poručuje Hido u razgovoru za Anadolu Agency i navodi primjer da mu je skoro od Aleksandra Bugarina, sveštenika iz Kansas Citya (SAD), stigla donacija.
Dobro djelo ne može ostati nenagrađeno
Posebno ukazuje na to da su uz pomoć ljudi iz dijaspore mnogim ostavljenim, na selu pogotovu, vratili osmijeh na lice. Ne planira skoro da prestane sa pružanjem pomoći i naglašava da podjednako osjeća gostoprimstvo i u muslimanskim i pravoslavnim selima.
Za samce i samice, djecu bez roditelja koji žive na selu, Hido je osim osnovnih sredstava za život organizirao i kupovao krave i koze. Za one bez doma i krova nad glavom sagradio je 31 kuću.
“Imao sam komšiju Spasoju Brkušanina, ja sam mu bio kao sin, jer on nije imao djece. Kada je umro pre 28 godina tog Spasoju smo po pravoslavnim običajima ispratili na taj svijet. Meni su poslije donijeli tri košulje, a ja nisam bio svjestan šta sam uradio. Došli su njegovi stričevi, rekli su mi koliko sam ih zadužio. Novi Pazar, Sandžak, je mjesto sevapa, dobrih ljudi. Bog dragi čuva nas i Bošnjake i Srbe“, smatra Hido.
Kao dobrotvor je 2001. godine je dobio “Zlatnu plaketu” za “Najplemenitiji podvig” u Srbiji. Skoro je za humanost u Beogradu primio „Virtus“ nagradu, a predložili su ga dvoje mladih Beograđana Goran Bekić i Mirela Panić. Ta nagrada mu je dodijeljena od “Trag fondacije” za individualni doprinos filantropiji, za pomoć u novcu, hrani, odjeći, obući, lijekovima, tehnici, koju je obezbijedio za sedam porodica iz okoline Novog Pazara.
“Hvala svim ljudima, uvijek kažem, ima ko bilježi dobra dela, to je valuta koja nema cijenu i ne može ostati nenagrađena“, kaže Hido.
Izvor: Anadolija